Mlada znanstvenica sa Zavoda za fiziku Sveučilišta u Novom Sadu dr. sc. Tajana Prodanović održala je na vrlo slikovit način zanimljivo predavanje učenicima četvrtih razreda naše gimnazije na temu "Mali zeleni - znanost i fantastika".

Glavno je pitanje bilo kako uopće prepoznati život izvan Zemlje i gdje ga tražiti. Razumljivo je da život tražimo na planetima koji kruže oko zvijezda sličnih Suncu (kojih je, usputno rečeno, vrlo malo u kozmološkim razmjerima u Mliječnoj stazi), no velika je greška što znanstvenici traže život ovisan o vodi koji energiju pohranjuje u fosfatne veze, budući da je pretpostavka o postojanju samo takvog života u vodu pala već na Zemlji otkrićem arsenovih baterija u kalifornijskom jezeru.

Ipak, ta mala vjerojatnost pronalaska života još nas više nuka da tažimo. Uz osnovne probleme komunikacije s „malim zelenima“ i detekcije vanzemaljskog života znatan je problem oblika tog života – najvjerojatnije je da ćemo najprije otkriti bića s tjelesnom organizacijom bakterija i virusa, budući da takva bića prva nastaju i najlakše opstaju.

Još jedna „neman“ u svemu tome je neznanje koje nas razdire. U vezi s time ispričala nam je predavačica anegdotu iz svojih studentskih dana. Dok je s ocem šetala ulicom, ugledala je grupicu staraca kako sjede na klupi i promatraju nešto na nebu komentirajući kako ih motri špijunski satelit. Na to im je ona rekla kako je to samo Jupiter, a njoj starci odgovoriše: „Šta ti, dete, znadeš, to su te tamo krivo naučili.“

Zaključak je da je velika vjerojatnost postojanja života, jer ako bismo bili jedini u svemiru – bilo bi to zaista traćenje prostora. A u svezi sa slijetanjem tanjura (NLO-a) koji se svako malo ruše na površinu našeg planeta (a o kojima nemamo ni jednoga valjanog dokaza ni bistre fotografije) – znanstvenica naglašava da su vrlo nesigurno prijevozno sredstvo jer u prosjeku se ruše mnogo češće nego naši putnički zrakoplovi.

Izvijestio: Josip Skejo, 4.a

Slike