Izlet u Solin i Split

 

U subotu 10. svibnja 2014. godine oko 8.30 h, 27 učenika, uz  pratnju  svojih profesorica Mihaele Miloš i Simone Atlage, krenulo je put antičke Salone i Splita. U dobrom raspoloženju i praćeni lijepim vremenom te predvođeni stručnim vodstvom profesorice Mihaele krenuli smo  u razgledavanje Salone.

 

 


U antičko doba Salona je bila središte Dalmacije, drevni grad okružen planinama Kozjak i Mosor kroz koji protječe rijeka Jadro. Činjenica da je Dioklecijan rođen u Saloni i što je u blizini sagradio glasovitu palaču podigla je ugled ovog centra. Posljednja tri stoljeća života stare Salone karakteristična su po razvitku jake kršćanske zajednice u gradu i njezinu utjecaju na cijelu pokrajinu. O tome svjedoče impozantne zidine s kulama i vratima, forum s hramovima, kazalište, upraviteljeva palača, amfiteatar te jedinstveni spomenici biskupovog sjedišta i ranokršćanske crkve na grobljima gdje su pokapani salonitanski mučenici (Manastirine, Kapljuč, Marusinac). Šetnjom do jednog od  najvećih starokršćanskih groblja pod vedrim nebom došli smo do najinteresantijeg dijela starokršćanske Salone, Manastirine. Prolaskom kroz vrata „Porta Caesarea“ stigli smo i do javnih kupki, starih termi. U amfiteatru smo osjetili duh zabave, dok ulaskom u gradski crkveni centar iz petog stoljeća božanski duh. Razgledavanje je trajalo sat vremena.

Upoznati sa činjenicom da je Dioklecijan rođen u  Saloni, uputili smo se k njegovoj glasovitoj palači, staroj oko 1700 godina, u centru Splita. Palača je znatno pridonijela prostornom razvoju grada jer se Split postupno širio na njenim zidinama. U 16. stoljeću 4 vrata su dobila svoja zvučna imena: sjeverna - Zlatna, istočna - Srebrna, zapadna - Željezna, južna - Mjedena. U toj velebnoj građevini  smo pobjegli od stvarnosti i uživali u prošlosti. Razgledavajući brojne podrumske prostorije, koje su  bile  tek potporanj sobama u kojima je boravio car, zamišljali smo kako se život Dioklecijana odvijao među tim zidovima. Nakon razgledavanja podruma došli smo na Peristil, srce palače i grada. Usprkos vremenu i stoljećima koja su minula taj je središnji antički trg još uvijek jedinstveno mjesto. Dolaskom u katedralu sv. Duje, vidjeli smo istinsku umjetnost i uživali u detaljima koji sačinjavaju i obogaćuju katedralu. Njen veliki unutrašnji dio zapravo je prenamijenjen mauzolej cara Dioklecijana, no danas je njegovo posljednje počivalište zapravo i jedna od najmanjih katedrala na svijetu, a slavi sv. Duju – prvog salonitanskog biskupa i zaštitnika grada Splita. Na glavnom ulazu u palaču pred Zlatnim vratima nalazi se brončani kip Grgura Ninskog koji je izradio Ivan Meštrović. Brončani nožni palac spomenika je izlizan zbog lokalnog vjerovanja kako dodir palca u prolazu donosi sreću i ostvarenje želja. Nakon poziranja i slikavanja, na red je došlo slobodno vrijeme. Neki su pohitali ka Grguru sa željama za dobre ocjene, neki u Zare ili Bershke ili pak u McDonald's, ali samo su najhrabriji  s profesoricom Simonom otišli na jedan od  najoriginalnijih crkvenih zvonika na jadranskoj obali, zvonik sv. Duje. Velinčanstveni pogled na grad i raskošno morsko plaventilo, bio je uzrok zaborava na mukotrpuno penjanje po željeznim stepenicama i veliki strah. Nakon dva sata šetanja po Splitu, veseli i raspjevani došli smo u City Centar One. Svi smo se "razbježali" po trgovinama tako da nas je bilo nemoguće pronaći. Sat vremena lutanja prošao je za čas.

 

Sve što je lijepo kratko traje te je tako i našem izletu došao kraj. Oko 18.45 raspjevani autobus došao je kod konja. Svi smo mi, vrativši se s ovog malog putovanja, našli još jednu vrijednu uspomenu koja će zauvijek ostati u našim srcima.

Karla Kunac i Barbara Runje, I. b

FOTOGRAFIJE

 

Kalendar šk. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas55
Ovaj mjesecOvaj mjesec4789
UkupnoUkupno967140

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 3