PASCH - kurs za mlade 2016. i Europaische Jugendwoche

Učenici Dujo Marković (IV.b) i Nina Marendić (IV.b) proveli su 20 dana u ljetnoj školi u Duderstadtu, a Nikolina Kelava (IV.b) i Ana Batarelo (III.b) družile su se tjedan dana s  mladima u Walmünchenu. Svoja iskustva podijeli su s nama, kliknite više i pročitajte kako im je bilo.

 

 

 

Kad sam čuo da idem u ljetnu školu njemačkog jezika u Duderstadtu bio sam uzbuđen, ali malo i uplašen. Iako su mi svi govorili kako će mi to biti divno iskustvo, ja sam bio pomalo skeptičan. Bilo je to nešto drukčije od ekskurzije  na koju se odlazi sa svojim školskim kolegama i profesorima koje već jako dobro poznaješ, bio je to jedan ispit u životu; kako se snaći u zemlji daleko od domovine sa ljudima koji ne govore tvoj jezik. Sve mi je to bilo novo, let avionom i život s ljudima drugih nacija. Kad smo se smjestili za cimera sam dobio Mađara i činilo se će komunikacija među nama biti loša, ali ja nisam shvaćao da je i njemu bilo teško prilagoditi se kao i meni. Poslije dva dana činilo nam se kao da se svi poznajemo cijeli život. Bilo je tu Egipćana, Jordanaca, Kineza, Rusa, Kenijaca, Mađara, ali s kojeg god kraja svijeta došli, kakve god boje puti bili, koje god vjeroispovijesti bili, svi smo mi slični, sa istim željama i potrebama, slušamo istu glazbu i smijemo se istim šalama. Upoznavanje tih ljudi bilo mi je najveće bogatstvo koje sam ponio s tog putovanja. Sam kamp i priroda koja nas je okruživala bila je prekrasna. Odlazili smo na izlete i upoznali širu okolicu Duderstadta. Posebno mi se svidio studentski grad Leipzig. Pohvalio bih učitelje u kampu koji su bili strpljivi i susretljivi s nama, imali su razumijevanja i motivirali su nas kako bi što više naučili. Ponekad bi ispali smiješni (pjevanje karaoka) kako bi nama "razbili" strah. Cijela organizacija je bila na visokom nivou. Jedinu zamjerku imao bih na propust u pogledu darivanja i predstavljanja svoje države. Naime, zadnje večeri djeca su se međusobno darivala (magneti s motivima koji predstavljaju njihovu zemlju) samo mi nismo bili pripremljeni, a na predstavljanju svoje države  nismo imali narodne nošnje i nismo bili uvježbani (ples,pjevanje). Moram svakako istaknuti i prijateljstva sa drugom djecom iz Hrvatske s kojima sam u kontaktu i planiram ponovni susret s njima na Interliberu. Svakom bi preporučio ovaj odlazak u  Duderstadt. Ja sam zahvalan što sam imao priliku biti dio toga. Sve bi opet ponovio. Ovaj put ostat će mi u trajnom sjećanju kao nešto posebno što sam doživio.

Dujo Marković, IV.b

Moje putovanje u Njemačku bilo je nezaboravno. Bilo je to 20 najboljih dana moga života. Ljudi koje sam tamo srela bili su mi kao druga obitelj. Upoznala sam mnogo novih prijatelja iz različitih zemalja s kojima se i dan danas čujem i poboljšala svoje poznavanje jezika. Program za slobodno vrijeme u kampusu gdje smo bili smješteni nije ostavio mjesta dosadi. Nakon nastave uvijek smo se dobro provodili. Sve aktivnosti bile su zanimljive, posebno sport i igre. Nekoliko smo puta organizirali karaoke i zabave u klubu, išli na koncerte i ludo se zabavljali. Izleti i šetnje u Duderstadt (obližnji grad), Leipzig i Weimar također su mi se svidjeli. Navečer smo se opuštali u wellness centru ili se okupljali ispred logorske vatre i još se družili ispod neba osutog zvijezdama. To vrijeme, koje sam tamo provela sa svojim "Lieblingsmenschen", najdražim ljudima, s kojima sam rado pjevala tu pjesmu, neću nikada zaboraviti. Najveća hvala Goethe-Institutu za ovo predivno iskustvo.

Nina Marendić, IV.b

http://blog.pasch-net.de/jugendkurse/categories/31-Duderstadt

 

Ulaskom u Waldmünchen, bile smo malo i prestrašene, ali i napete u očekivanju iskustva koje se nudi samo jednom u životu. Ubrzo smo shvatile da se nismo imale čega bojati jer su svi tzv. teameri bili izuzetno srdačni i prijateljski raspoloženi. Svi smo se upoznali već prvu večer kada su nam organizatori pripremili malu igru kako bi približili različite nacije. Bile smo dvije od pet sudionika iz Hrvatske pa smo sa ostalima trebali otpjevati nešto na hrvatskom jeziku kako bi svi čuli naš jezik. U početku nam je bilo pomalo dosadno obavljati sve „zadatke“, odnosno igre, koje bi nam pripremili organizatori, ali kasnije smo se zabavljali jer smo se sa svim sudionicima sprijateljili i poboljšali naše znanje engleskog i njemačkog jezika. Također smo, osim igri, sa drugim sudionicima vodili i rasprave o aktualnim problemima u Europi (demokracija, ljudska prava, izbjeglice) i tako naučili puno o ostalim državama sudionicama (Slovačka, Njemačka, Rusija, Francuska, Bjelorusija, Poljska i Bugarska). Nakon nekoliko dana nam se pružila prilika da odaberemo radionicu u kojoj želimo sudjelovati, Nikolina je odabrala glazbu, a Ana video workshop. Svaka je radionica zadnju večer prikazala što je pripremala proteklih dana. Naravno, tu su bile i poznate Europske večeri, kada bi određen broj zemalja trebao raditi zajedno i predstaviti svoje zemlje. Mi smo radile s Bjelorusijom i Bugarskom i na jako šaljiv, srednjovjekovan način (u obliku kazališne predstave) predstavili svoje zemlje. Svaka je zemlja mogla pripremiti i određene specijalitete iz svoje države tako da smo imali priliku kušati raznolika jela. Izradili smo i plakat o ljepotama Hrvatske nakon kojeg su svi sudionici poželjeli posjetiti prelijepo Jadransko more kojim su bili očarani. Kako se bližio zadnji dan, tako nam je bilo sve teže ostaviti te divne ljude s kojima smo se jako zbližili, ali svejedno to će nam iskustvo zauvijek ostati u pamćenju kao jedno od najljepših uspomena i svakome bi preporučile da zaborave na strah od nepoznatog i uključe se.

Ana Batarelo III.b i Nikolina Kelava IV.b

FOTOGALERIJA

 

Kalendar šk. godine 2016./2017.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas15
Ovaj mjesecOvaj mjesec7552
UkupnoUkupno499133

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 57