| Proslava dana Gimnazije i Sjemeništa |
|
U predvečerje uoči svetkovine Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije svečanom svetom misom i akademijom Franjevačka klasična gimnazija i Sjemenište u Sinju proslavili su svoj dan.
Svečanu svetu misu u crkvi Gospe Sinjske predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman. U koncelebraciji uz provincijala bili su ravnatelj Gimnazije fra Blaž Toplak, ravnatelj Sjemeništa fra Ivan Udovičić, gvardijan Svetišta fra Petra Klapež, župnik fra Perica Maslać, gimnazijski profesori bivši i sadašnji te još nekoliko svećenika iz samostana. Misne dijelove pjevali su učenici gimnazije, solisti i mješoviti zbor uz glazbenu podlogu flautistice Ive Ćurković te orgulja za kojima je bio prof. galzbene umjetnosti i zborovođa Andro Čalo. Profesor Čalo ujedno je i pripremao zbor za večerašnje slavlje. Učenici su pročitali misna čitanja (Dragan Kolovrat i Domagoj Bušić), a predmolili su i molitvu vjernika. Na proslavi su sudjelovali i novaci, bogoslovi, profesori i ostali djelatnici Gimnazije, učenici i njihovi roditelji te brojni štovatelji. Nakon mise uslijedio je glazbeno-scenski program u kojem je izveden igrokaz ‘Krađa Marijina kipa’. Tekst igrokaza priredio je Hrvoslav Ban. Gost večeri bio je prof. Marko Duvnjak, umirovljeni ravnatelj Gimnazije Dinka Šimunovića i dugogodišnji prijatelj naše Gimnazije koji je u igrokazu utjelovio Emerika, grofa jastrebarskog. Uz prof. Duvnjaka uloge u igrokazu utjelovili su Ante Bešlić (Martin Bogdan, zagrebački biskup), Iva Šuste (Katarina, kneginja Zrinska), Petra Ugrin (Anica, njezina pratilica), Moreno Vuković (Bistran Magdalenić, četovođa Petra Zrinskog), Luka Jozić (Brezarić, župnik), Stipe Buljan (Dopuz, doseljenik), Gabrijel Tolja (dječak Jurek, unuk Barišin), Karlo Delić (anđeo) i prof. Brankica Jerkan (Barica, seljakinja). Svetište Majke Božje Bistričke smješteno je među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja. Kroz dugu povijest imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. U tom hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju. Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je puta pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište. Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Papa Pio XI. (1922.-1939.) podijelio je 4. prosinca 1923. godine svetištu Majke Božje Bistričke naslov Manje Bazilike. Svoje prvo najveće slavlje doživjela je Marija Bistrica 15. kolovoza 1971. godine kada je u njoj održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Biskupi su te godine svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke. No, Crkva u Hrvata doživjela je svoj najveći povijesni, crkveni i svenarodni događaj posjetom pape Ivana Pavla II. i proglašenjem blaženim zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca 3. listopada 1998. godine. Sveti Otac Ivan Pavao II. to je potvrdio ovim riječima: Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca.
„Ovo su trenutci u kojima učenici i profesori Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, uz pomoć uvijek vjernih i odanih prijatelja, svojim riječima nastoje pokazati kako gotovo u dvije stoljetnom odgojno obrazovnom djelovanju njeguju duboke osjećaje prema vjeri i vjerskome u hrvatskom narodu, nikada ne zaboravljajući tko smo i što smo, i što nam Gospa u našem životu i našoj povijesti znači. Marijino štovanje u hrvatskom narodu, od samih početaka kršćanstva, uvijek nas je iznova privlačilo otajstvima vjere. Iz dana u dan živjeli smo puni nade da smo na izvoru milosti, koji nas poji i snaži u najtežim trenutcima povijesti od stoljeća sedmoga sve do naših dana. Večerašnje prikazanje Krađe Marijina kipa znak je zahvalnosti Majci Božjoj koju pod različitim imenima štujemo diljem Hrvatske i svijeta. Ovdje u Cetinskoj krajini to štovanje oživotvoreno je u liku Čudotvorne Gospe Sinjske. Neka i nadalje Marija Bezgrešna Djevica čiju ćemo svetkovinu sutra proslaviti bdije nad našom Gimnazijom, našim Sjemeništem i naših hrvatskim narodom, onako kako zbore riječi posvećene Njoj.
Majko naša Sve što narod kaže iz dubine duše, za vijek to ostaje u sve naraštaje.
Ime majke mile što mi život dade, uz nju stoji druga – Marija joj ime.
Majka svim je ona, Sin njen želi tako. Budno bdije, moli nad životom našim.
Zahvalni smo uvijek uz krunicu zlatnu, naša Gospe Sinjska, okrunjena zavijek.
Posebna zahvala prof. Marku Duvnjaku koji se uvijek rado odaziva u svim potrebama naših školskih djelatnosti. Zahvala svim našim izvođačima koji su uprisutnili pojedine likove. Pozdrav i zahvala uglednim gostima počevši od našeg provincijala fra Joška Kodžomana, bez čije podrške ne bi bilo ovakvih večeri,… Zahvala našem gvardijanu fra Petru Klapežu i ekonomu fra Filipu Budiću, koji nas se u ovakvim prigodama uvijek lijepo ugoste i pogoste. Pozdrav i zahvala zamjeniku gradonačelnice gospodinu Zlatki Ugrinu, ravnateljima osnovnih i srednjih škola, svima vama dragi roditelji koji ste nam povjerili svoju djecu da im budemo podrška u stjecanju novih znanja i spoznaja, a i svima vama dragi vjernici koji ovaj Božji, Gospin dom osjećate kao svoju kuću. Lijepo zapisa Meister Echkart: „Ako je jedina molitva, koju u životu kažete samo jedno „HVALA“, to je već dovoljno.“ Od srca mojim strpljivim izvođačima, zboru, a i svima vama koji ste svojom nazočnošću uzveličali proslavu Dana gimnazije i sjemeništa u ozračju svetkovine Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije iz dubine srca jedno veliko HVALA!“ |
