U utorak, 7. prosinca 2010. godine, u 18 sati proslavljen je Dan Franjevačke klasične gimnazije i Franjevačkog sjemeništa u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Euharistijsko slavlje predvodio je vikar Provincije fra Bože Vuleta, uz koncelebraciju ravnatelja Gimnazije fra Josipa Grbavca, ravnatelja Sjemeništa fra Ivana Udovičića, profesorâ koji predaju na Gimnaziji te nekoliko župnika iz samostanskog okružja.  Nakon bogoslužja učenici i učenice Gimnazije izveli su prigodan recital uz glazbene točke u izvedi solistice Sanje Erceg Vrelako, školskog mješovitog zbora i instrumentalista pod ravnanjem fra Stipice Grgata.

Uz učenike Gimnazije, njihove roditelje i mnoge druge na proslavi Dana Gimnazije i Sjemeništa bili su i franjevački novaci s Visovca i postulanti iz Imotskog sa svojim odgojiteljima fra Jurom Šimunovićem i fra Kristianom Stipanovićem.
Fra Bože Vuleta čestitao je profesorima i odgojiteljima, učenicima i sjemeništarcima za Dan njihove Gimnazije i Sjemeništa koji se od davnine slavi na svetkovinu Bezgrješnog začeća, 8. Prosinca.
U propovijedi je istaknuo teološki, crkveni i sociološki značaj blagdana Bezgrešnoga začeća BDM. Taj se značaj, među ostalim, vjerničkim očima može iščitati iz ukazanja Gospe sv. Bernardici u Lurdu 1858. godine. Naime, mjesni župnik, želeći provjeriti vjerodostojnost ukazanja u koje je sumnjao, tražio je od male Bernardice da pita kako se ta gospođa zove. Tek na 16. ukazanju, 25. ožujka 1858. godine, na uporno traženje male Bernardice po četvrti put, Gospa je odgovorila: Ja sam Bezgrešno začeće. Mala Bernardica je trčeći došla do župnika ponavljajući Gospino ime da ne bi zaboravila. Naime, on nije znala što to znači. Kad zadihana ušla u žuni stan, župniku je bez pozdrava i bez ijedne uvodne riječi rekla: „Ja sam Bezgrešeno začeće“. Zatim se ispravila i rekla da je ona gospođa koja joj se ukazuje rekla da za sove Bezgrešno začeće. Župnik se iznenadio. Upitao je Bernardicu zna li ona što to znači. Mala je Bernardica rekla da ne zna. Župnik je zanijemio od čuda. Otpustio je Bernardicu da pođe kući. Dok je Bernardica mislila da opet nešto nije u redu, župnika je obuzela milost vjere. Tek četiri godine prije Crkva je proglasila dogmu Bezgrešnoga začeća. Ta dogma nije svugdje dobro primljena. Pogotovo ne u liberalnoj Francuskoj koju je nosio „prosvjetiteljski“ duh Francuske revolucije. Po nedužnom djetetu Bog je potvrdio tu dogmu. Izabrao je dijete da potvrdi tajnu nauka pape Pija IX. Zanimljivo je da je ta tajna već prije proglašenja naviještena tijekom ukazanja sv. Katarini Labouré u Rue du Bac, 1830. godine.
Zanimljiv je Božji izbor. Velike tajne objavljuje i potvrđuje po malenima, neznatnima. Zašto baš njima? Nemamo odgovora. Nemamo odgovora ni na to zašto je Bog od istočnoga grijeha oslobodio baš Mariju iz Nazareta. To nije učinio po njezinim zaslugama. To je bio čisto njegov izbor. Tako se Bog ponaša – po svom izboru.
Naravno, nisu ni učeni isključeni iz Božjeg izbora. Tako je učeni gospodin Estrade u pomogao maloj Bernardici razumjeti da se pod tim što je rečenu u ukazanju skriva ime Blažene Djevice Marije.
Taj nam primjer zorno pokazuje tajnu Božjega izbora. Istovremeno nas uči poniznosti u vjeri. Jer ne znamo zašto je Bog nekima dao jedne darove, drugima druge. To je njegov izbor. Uči nas da su svi darovi koje nam Bog daje, odnosno, svaki pojedinac s tim darovima u službi zajednice, Crkve. Osim toga, ponizna vjera uklanja zavist zbog darova koji netko drugi ima. Otklanja opasnost mržnje zbog zavisti. Sprečava svaku destrukciju koja bi proizišla iz zavisti i mržnje.
Dogma ili tajna Bezgrešnoga začeća kao i svekolika poniznost Blažene Djevice Marije uči nas da sve darove, tako i znanje stavljamo u službu jedni drugima na slavu Bogu. Ako svojim znanjem ili drugim darovima ne slavimo Boga, u opasnosti smo da upadnemo u oholost revolucionara koji se snagom svoje moći, misli i ideja izdižu i žele uzdići iznad drugih ljudi a u konačnici i iznad Boga.
Na završetku propovijedi fra Bože je rekao: „Dragi učenici i profesori, neka vas prati zagovor Blažene Djevice Marije kojoj je posvećena vaša i naša Gimnazija i Sjemenište. Neka vam ona izmoli vjeru kojom ćete rasti u zahvalnosti i poniznosti sa svojim znanjem i svim drugim darovima pred Bogom i ljudima.“
Misu i sve promjenjive dijelove za soliste, zbor i puk uz pratnju školskog puhačkog orkestra skladao je fra Stipica Grgat, voditelj zbora u župi Gospe od Zdravlja i profesor na Gimnaziji.
Nakon mise izveden je recital „U molitvi Očenaša“ koji je napisao fra Ante Branko Periša, a režirao Rade Perković. U recitalu su izveli učenici Gimnaziji kao recitatori, članovi mješoviti zbor i instrumentalisti. Solo je nastupila Sanja Erceg Vrekalo. Zbor i solistica izveli su skladbe „Dajte mi sladak pjev“ (F. Engelhardt), „Pruži svete oči blage“ (I. Ocvirk), „Majko ljubežljiva“ i „Prečista Djevice“ (S. Grgat). Dirigent je bio fra Stipica Grgat.
Na kraju cjelokupnog slavlja svima je zahvalio ravnatelj Gimnazije mr. fra Josip Grbavac.

Galerija slika