Unato? nemirnim vremenima ve? se na prvome redovni?kom skupu novoustrojene Franjeva?ke provincije Presvetog Otkupitelja, osnovane 1735., raspravlja o kolovanju podmlatka. Potvr?eno je iskustvo negdanjih samostanskih kola u Bosni Srebrenoj u kojima su ?aci u?ili osnovna znanja te srednju kolu, gramatiku i humanitet, jer od Neretve do Zrmanje i od mora pa do turske granice nije bilo ni jedne prave osnovne kole

Franjeva?ka provincija Presvetog Otkupitelja nastala je 1735. odvajanjem od Provincije Bosne Srebrene. Na njezinu krevitu trokutu, izme?u Zrmanje i Neretve, od obala Jadrana do Dinarskih planina, na tom jedinstvenu prostoru po ljepoti, ponosnu u svim povijesnim mijenama i promjenama, ra?ao se i djelovao fratar, kako kaza Mato, junak i svetac, u?itelj i mu?enik, diplomat i sve?enik, vojnik prosja?ke crkve i zato?nik poprosja?enog naroda, koji mogae izdrati vje?nost tih paklova. (...) Narodni ti pastiri ne bijahu mirnja?ine i licemjerni bogomoljci, odbijani od svoga plemena, ve? junaci i narodnjaci kakve jo i danas vi?amo.

Osnivanje ujedinjene gimnazije

Bili su duhovni pastiri, i u?itelji, zaljubljenici jednostavnosti i ljepote, ?uvari jezika, djedovskih obi?aja i zavi?ajne grude. Unato? nemirnim vremenima ve? se na prvom redovni?kom skupu (kapitulu) novoustrojene Provincije raspravljalo o kolovanju podmlatka. Potvr?eno je staro iskustvo negdanjih samostanskih kola u Bosni Srebrnoj u kojima su ?aci u?ili osnovna znanja, a nakon toga i srednju kolu, gramatiku i humanitet, jer na podru?ju njihova djelovanja: od Neretve do Zrmanje, od mora pa do turske granice nije bilo ni jedne prave osnovne kole.

U restauracijskom i predoujskom razdoblju (1815. - 1848.) Austrija je prisiljavala Provinciju da uredi svoje kolstvo u duhu jozefinisti?kih srednjokolskih reformi. Marljivo se radilo oko ustroja nove kole u skladu sa zakonskim mogu?nostima i uvjetima ivota tako da je god. 1838. osnovana doma?a, tj. privatna Franjeva?ka gimnazija koja je bila smjetena u tri samostana: Zaostrogu, Kninu i Sinju. elja za potpunim jedinstvom ostvarivala se sporo i mukotrpno.

Predvodni?ka uloga

Pod pritiskom vlade Provincija je razrede polako okupljala i iz vlastitih redova pripremala i slala u Be? studente na osposobljavanje za profesorsku slubu. Nakon vie godina mu?ne prilagodbe strogim austrijskim kolskim zakonima s velikim slavljem otvorena je 12. prosinca 1854. u Sinju Franjeva?ka gimnazija pod nazivom Javno vie hrvatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Prisv. Odkupitelja kroz koju ?e pro?i tisu?e mladi?a iz Dalmatinske zagore, Makarskog primorja, Neretve, Bosne i Hercegovine. U samom nazivu jasno je definirana usmjerenost i predvodni?ka uloga Gimnazije u nacionalnom osvje?ivanju i njegovanju narodnih tradicija. Nakon sve?ane sv. mise za ru?kom su se redale zdravice, a u dvoritu se igralo narodno kolo. Bilo je to pravo narodno veselje.

Do dobivanja prava javnosti dolo je stjecajem razli?itih interesa. Sinjska op?ina eljela je imati gimnaziju, a i vlada je smatrala potrebnim da zagorski dio Dalmacije dobije kolu koja bi davala osoblje potrebno za javne slube u pokrajini i podlogu potrebnu za stvaranje visoko obrazovanih stru?njaka. Vlada je, osim toga, od osnivanja javne gimnazije s hrvatskim nastavnim jezikom u mjestu blizu bosanske granice o?ekivala i politi?ku korist. eljela je da ovu dobronaklonost osjeti i puk u Bosni i Hercegovini koji je od pedesetih godina 19. stolje?a po?eo bacati pogled na Zapad, u namjeri da ga istrgne od Srbije koja je eljela proiriti svoj utjecaj na Bosnu. Vjerovala je da ?e na taj na?in privu?i u?enike iz Bosne i Hercegovine i tako dobiti naklonost bosansko-hercegova?kog ivlja. Osim toga, vlada je ovim potezom dobila toliko eljenu kontrolu nad sumnjivim domoljubnim franjevcima, barem je tako mislila, a dobila je i vrlo jeftinu kolu jer je po ugovoru Provincija morala osigurati prostorije, kolsko poku?stvo, nastavna pomagala i gimnazijsku knjinicu.

Harni sinovi, vatreni rodoljubi

Osposobljavanjem franjeva?kih nastavnika na be?kom sveu?ilitu Austrija se nadala da ?e, dijele?i od vremena do vremena mrvice dobronaklonosti, unijeti novi duh u Provinciju i tako stvoriti sebi vjerne u?itelje, a preko njih i narod vezati uza se. Uvjeravali su Provinciju kako ?e se u gimnaziji na narodnom jeziku gajiti religiozna i civilna uljudba od ?ega bi najve?u korist trebali imati roditelji koji ubudu?e ne?e morati slati djecu na kolovanje u Split ili Zadar.

I Provincija je vjerovala da ?e dobivati nov?anu potporu koja ?e joj olakati uzdravanje gimnazije okupljene na jednome mjestu. Kako Provincija nije odmah mogla popuniti sve gimnazijske predmete osobljem iz vlastitih redova, dovodila je profesore iz drugih provincija i biskupija, katkad i civile koji su redovito ostajali vrlo kratko. Ubrzo su se po?eli vra?ati s be?kog sveu?ilita osposobljeni profesori koji ?e Gimnaziji dati nov duh i narodni pe?at, ele?i odgojiti harne sinove, vriedne ot?eve porodicah, kriepostne kr?ane, potene ?lanove drutva, vierne podanike, vatrene rodoljube (fra Ante Konstantin Matas, ravnatelj gimnazije od 1860. do 1876.), one koji su tek ulazili u sloj kojem su i sami pripadali, zbog ?ega je Gimnazija ubrzo dola na udar autonomaa.

Sljede?e: 2. Hrvatski kao nastavni jezik

 

Kalendar k. godine 2017./2018.

Festival 2012

Posjetitelji od 1. 2. 2011.

DanasDanas81
Ovaj mjesecOvaj mjesec1192
UkupnoUkupno951110

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 13